kad mi je hladno
i dođu neke crne misli
i negdje ispod vrata guši
a mišje rupe sve su popunjene
ja se zavučem u pjesmu
i nekako mi odmah bude bolje
sve svoje sivo
obučem u boje
pa mi papir zamiriše ljubičicom
iz ožiljaka niknu pupoljci krila
i sve mi dođe toplije i ljepše
uvijek kad pomislim
da samo sam dijete
krila sprženih od sunca
a s korijenom nade u srcu
znam da je pravi trenutak
za film u boji
Čudovito, draga Sara.
♡
lp Marija
Pesem je rešitev, besede povzročajo notranje filme in pesem, ki nas poboža in nagovarja, da lahko spremenimo barve svojega sveta ... čestitke,
Ana
Zahaljujem na priznanju, vaše podčrtanke uvijek me razvesele.
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: saraivor
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!