Pismonoša
Stvorili su igru
( netko je čovjeku rekao : " Tamo je svjetlo " ).
Materijalna svijest otvara vrata civilizacije ;
dobro je on to znao.
Grade kuće Gospodnje, a u slavu Crnoboga,
promatra ljude
i njihove tako ograničeme mogućnosti.
More, na kopno baca dubinu
zamrznuto oko : ( Ptolomej tamom puni urne ).
Zadnji put je viđen
između Jerihona i Pakla,
nosio je pismo u zemlju pogana.
Grob mu nije pronađen.
Nikada.
Fusnota
Prorok : Duša mu biva osuđena da luta cijelu
vječnost
bez Vječnosti.
vječnost
bez Vječnosti.
Lean lepo pozdravljen
Kot vedno odlično!
Ampak je mogoča večnost brez večnosti...
Da mislit ja.
Lep pozdrav,Irena
Lean, sa zadovoljstvom promatram kako širiš dušu i lirski i izričajno. Usavršavaš gradbenu formu (fusnota), svaki motiv razmatraš iz središta, nikad s periferije (alociraš pismonošin grob iz zemlje u vrijeme).
Ti još rasteš. Motivi su ti sve kompleksniji. Riječ sve tvrđa i tamnija. Opet, otpustiš je uz nagovještaj mekoće nade (ako se pod nadom podrazumijeva Smrt).
Bravo!
Ptolomej in vsi noslici znanj, ki so potem sčasoma postala zastarela, kar še naprej hodijo po svetu in večno zastavljajo vprašanja o večnosti ... zanimiva pesem, ob kateri razmišljamo o poslanstvih in minljivosti ... čestitke,
Ana
Hvala vam na čitanju i komentarima drage poete.
Ana hvala za podčrtanku.
Čestitam ti prijatelju za vrijednu podcrtanu poeziju.
Pozdrav Leane.
Hvala prijatelju veliki.
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Lean Radić
- 09. 11. 2018 ob 09:06
- Prebrano 843 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 280.42
- Število ocen: 16