U tvojim grudima metastazira srce svijeta.
Pojeo si četvrtinu Mjeseca da bi postao.
Mesija?
Ne.
Pojeo si lunarni uterus da bi postao crni mak
kojeg njišu trepavice okamenjenih morkinja.
Među svemirskom prašinom
strpljivo razabireš
postojanje od trajanja.
Prsti su ti ukočeni od tisućljetnosti.
Svoju smrt provlačiš okomicom dubokog oka
(svijet postati će razrok i slijepo odan Gei).
Odlučio si sazdati most
od jednog do drugog početka vječnosti.
Sa svoga Žala šaljem ti valove
dragih oblutaka.
Rebra su mi sve tanja i sve grobnija
među pijeskom kojim posipaš
čela moreplovaca.
Nastao iz suze Majke Pramuke,
zloćudan, metastatičan,
erektilan u najmanjoj od riječi spasenja,
obučen u pokrov
posljednjeg od neuskrslih mrtvaca.
Ja te u svojoj lubanji nosim
kao bijeli stijeg,
kao crni stijeg,
nosim te kao bolest
i kao melem dana.
Zajedno,
lomimo zrcala čijim krhotinama
porimo utrobu noći i pijemo njen mrak.
Mi nismo umomračni,
samo bijeli u svom otkrivenju
(nama je smrt proljeće,
nama je smrt zelena-
zato krstimo naše živosmrti
jedno drugim,
jer u istom danu
ne možemo oboje biti
niti oboje možemo ne biti).
Kupam te u kamenici maslinovog ulja.
Bio si tek izdanak u Getsemanskom vrtu
kada je Juda poljubio Svijet.
Sad,
sav si zlatan i sav vremenu težak.
…
Drhtim pred babilonskim vodama.
Ti si slijepi Splavar
koji o zvijezde vezuje svoju kosu
kako bi Smrt uvijek pronašla
svoj put do mene.
Bravo, bravo, bravo! Najmoćnije! Za ovakvo nešto treba mudrosti svijetova iza. Svaka čast, Brankini,
Pozdrav veliki frende.
Bravo! Snažno. Lp
urednica
Poslano:
08. 11. 2018 ob 16:21
Spremenjeno:
08. 11. 2018 ob 19:37
Prisotnost slepega brodarja je slutnja Niča, ki je začetek in konec. Močna pesem, bravo Branka.
LP, Lidija
Saša, Lean, Vladanka, hvala!
Lidija, upravo tako! Hvala na podcrtanki!
Čestitam ti Brankini.
Pozdrav tebi veliki.
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: nikita
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!