U zavijanju vetra,
u vejavici,
ostavih deo duše.
Na nebu, bog razvi
svoju mapu misli.
Ogledalo me vodi u ponor -
susret s ogoljenom kožom.
Prosjačenje ukusa života?
Zarobljenost u živom pesku?
Zatočena u glibu nagoveštaja?
Ne, žena sam
kao beskrajno mali bod
u jednom vezu.
Pitaš,
odakle naviru
tako surovo
iskrene reči?
S mesta na kom živi istina.
Duboko u meni!
Hvala Lean od srca. Lp.
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: vladankacvetkovic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!