
Sedim u kutu kaveza,
ljudi me promatraju, kritiziraju.
Ako ne radim poput njih,
oni mi kažu što je u redu.
Srce je krvavi od žalosti,
duša me boli.
Plakam, suze padaju.
Ljudi mi govore,
da bolesna sam.
U usta guraju mi lijekove.
Sedim u kavezu.
Mračan mi je um,
a tijelo mi se krči.
Nema slobode na svijetu,
nema prava.
Svijet je kavez.
Ljudi su stražari.
Komentiranje je zaprto!
![]()
Napisal/a: Кристина Анастасия Верас Брзин
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!