Stavio si kamenu masku na srce zaboravljajući
da oči čuju sve.
Pričao si o golom ramenu, sjajnom kao meteor
na severnom nebu,o
zatvorenim kapcima koji pod zavesom
tajne žele uvećati blaženstvo.
Sad sam, zar, pavlaka hladnoće?
Kosa mi stisla glavu kao gnezdo
spletenih zmija.
Izgubila sam dan.
Stavio si, dakle, kamenu masku na srce:
mala naklonost pakosti.
Da je nema, živela bih na zemlji,
uobražavajući da sam na nebu.
Vladanka moja, ovo je vrlo, vrlo poseban uradak, težak u emociji, bogat u riječi i neobično originalan. Nisam kritičar, ali po svom izboru, ovu pjesmu stavila bih među one antologijske. Tvoja poezija općenito je britka, prepuna bljeskova, koncizna i što se meni vrlo sviđa, ogoljuje temu na jedan vrlo oštar način. Sve u svemu, oduševila si i ovo je deffo za podcrtanku.
Vrlo posebno Vladanka. Izvrsno.
Draga nikita od srca ti hvala. Lp
Hvala Lean mnogo. Pozdrav
Pesem o odnosu, v katerem kamene maske (občutje nedostopnosti) preprečujejo harmonijo in povzročajo vrzeli in občutke nesprejetosti ... na posebno tvoj način, čestitke,
AnaHvala mnogo Ana. LP
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: vladankacvetkovic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!