Tamo gdje idem,
ti ne traži.
Puteva više nemam
i svi moji grobovi
u vojni čekaju glas.
Posmrtni sat
u čelo mi urezali.
Kažu: “Ne žuri.
Ti nosiš vrijeme
uraslo u ožiljak.
Grobovi sudnji
otvoriše oči
samo za tebe.
Stani.
Čelo ti krvavo
i vrijeme prokleto.
Gdje ćeš?
Mrtvi ustaju
da te isprate
uz pjesmu:
“Ženo, ne okreći
leđa smrti.
Na njima nosiš
dijete i čovjeka.
Tvoj sat kazaljki nema.
Tebi je vrijeme neizbrojivo.
I neizrecivo
crnini jutra.””
Bože moj,
Bože moj,
vjeđe mi izrezali,
oči u grkljan ukopali,
pa kažu: “Gledaj! Gledaj!
U dupljama ti zemlja.
Dva groba na licu
od svjetla memljiva.”
Niti mrtva
u njih ja ne liježem.
A mrtva jesam.
Živa jesam.
Bože moj,
Bože moj,
u pepelu djeteta
lice tvoje gledam.
Lijep si poput narcisa
kojeg smrt bere o umiranju.
Zeleno, zeleno,
sjećam te se
po dodiru oka
i poljupcu mog voljenog.
Pretresljiva izpoved, Poetesa Nikita, ki se usede tja nekam za prsnico ... Bol, ki se vrača v jeku ...
Lep dan ti želim,
Sašo
Poput pjesme Sudnjeg Dana- diže tamnu riječ prema Hadu i nestaje u vremenu koje možda nikada nije niti postojalo.
Ahhh, Nikita, pretresljivo, boleče, nemočno ...♡
lp
Marija
Moćno metaforikom gledanja očima, tišinom u grlo zavukloj, vrijeme bez vijeđa.
Sjajna poezija!
Pozdrav prijateljice.
Žalostinka, v kateri je izrazit občutek odvečnosti življenja zaradi teže izgub ... čestitke,
Ana
Tako pretresljivo zna stresne občutke v pesem zaobjeti samo izjemna pesnica Nikita.
Čestitke k podčrtanki,
koni
Koni, HVALA na osvrtu, puno, puno mi znači! <3
Nikita, pjesma za pamćenje, moje čestitke od srca na Podčrtanki!
Vp i lijep ostatak dana ti želim, draga! <3
Hvala, draga moja Kato!
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: nikita
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!