Kad pre smrti umre brat,
osetim da čekići
padaju,
padaju,
pa piljim glupo,
pa čujem prazno,
to bubnjevi gladuju –
bum-bum,
u lavirintu sâm –
kad pre smrti umre brat
samo hropće šum:
umro sam ja.
Bolečina in udarjanje v zavest, podzavest, do konca. Čestitke,
Ana
Hvala puno, Ana, čast mi je.
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Vladimir Vuković
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!