Imajte milosti
za ove vode u meni
koje umiru od žeđi*
Koračam uzbrdo
uz moje stablo korača
sve tvrđi kamen
sve teže su mu ruke
dok godine odgrće
Prije ponoći za glasom
nastavio bih hod
Poslije će ovlažiti zvijezde
poslije će noć u svoje mrtvo
zagaziti more
poslije će u dnu vidika
miris jabuke otežati
i izlit će se suza iz kamena
Za glasom bih
onim što recitira
tamnu pjesmu korjenja
do ponoći. Onim što
klija sjemenjem
neispjevane ljubavi
Imajte milosti, moram
zaspati prije ponoći
dok zvijezde ne ovlaže
----------------------------------
*Paul Claudel
Briljantno, Mirko! Poezija koja se piše dušom, povuče za sobom taj glas u neke meni nove svjetove.
Lp i laka ti noć!
Katica
Prelijepo Mirko, snažan poetski izričaj metaforama (ovlaže zvijezde). Bravo 777 puta, bravo!
Lijep pozdrav u Sarajevo prijatelju.
Saša
Hvala, draga Katice, na lijepom komentaru.
Srdačno te pozdravljam!
mp
Prijatelju, hvala što si se javio i našao vremena za moju pjesmicu.
Živio mi!
Lean, komentare pročitam jedanput. Ovome sam se vraćao. Hvala ti, prijatelju!
Podobe iz (mrtve) narave, ki poudarjajo težo in neznosnost vzpenjanja (skozi življenje) in redke svetlobe, h katerim se p. s. vedno znova vrača ... temačna hoja po notranjih pokrajinah, čestitke,
Ana
Ana, saljem pozdrav i zahvalnost !
Čestitam ti Mirko na podcrtanoj pjesmi.
Lijep pozdrav prijatelju!
Salke, hvala lijepa. Živio, stari !
lpm
Draga Katice, hvala ti što čitaš i posvetiš pažnju.
Ugodnu večer ti želim.
lpm
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: mirkopopovic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!