Ako ikada poželiš
zaboraviti ulicu
po kojoj smo nekada
hodali bosi
i otići izvan
vidokruga zvijezda,
pustit ću u pogon
krematorij
od sasušenih suza,
da ne gledam uzalud
nadu preko ramena
nepovratnih iluzija
i dozvoliti
da mi oči izgore
dok se posipam
oblakom pepela
u znak umrle ljubavi.
Hvala Ivane !
lp Vesna
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Vesna Andrejić Mišković
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!