Proklete
One odlaze prve
i prve liježu
u grobljansku nijemost,
ispisujući imena vlastite djece
kao epitafe.
Sva nebeska tijela
kruže oko njihovih zjena
kojima slijepo stežu
svoje prokletstvo.
U njem’
zauvijek bivaju budne
i zanavijek gladne vremena
neubrojenog u pepeo.
Smrt od njihove kose
plete bijele vijence,
ostavljajući ih
pod kamenjem
i pod koracima
koji teku u krugovima.
Od njih,
prokletiji su
samo oni koje traže.
Stojim u suhoj riječi.
Stojim i mračim srca onih
koje odlaze prve.
One liježu
pod dna budnih grobova,
čekajući svoju djecu
da ih pokriju kosom.
~majkama koje traju i nakon svoje djece
(mojoj majci)~
Poezija prokletih se naziva jer prokleti puno jače izraze osjećaj nego bilo tko drugi. Ovo je čisti dokaz.
Leanov kratak komentar je sve bitno naznačio i svaki drugi je suvišan. Bravo Nikita.
Lp,
Katica
Najbolj gosta tema in iz nje krik v pesem
<3
Kraj pjesme sam uspjela pročitati iz drugog pokušaja. Prvi put su suze sve zastrle...
Naklon poeziji i tebi.
Pozdrav prijateljice.
Pesem žensk, ki so preklete zaradi otrok (resničnih in nerojenih, se zdi), podobe pesmi se plastijo v temačnih slojih, skozi katere bralci ponotranjamo občutke nekakšne izvotljenosti ... čestitke,
Ana
Čestitam ti Brankini!
Pozdrav frende.
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: nikita
- 23. 09. 2018 ob 22:38
- Prebrano 676 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 367.95
- Število ocen: 16