Neka ti noć donese tišinu
na svojim metalnim dlanovima
što zveckaju kao rafali kristalnih suza
na staklenim lađama.
Zatvorena u duboki bezdan Tartara
poput Krona i njegove braće
ili kao Persefona odvedena u Had
bez mogućeg povratka
i upućivanja u tajnu misterija osvita.
Očiju prekrivenih crnim velovima
još osluškuješ svoju beskonačnu misao
koja postaje igra topništva;
želiš samo odagnati hladnoću stijena
kako bi na sunčevim strunama
pretopila prste u zlatnu kosu Sunca.
Ova kitica je Katice za anale, pjesma za poetske sladokusce. Veliki pozdrav.
Hvala ti na lijepom doživljaju moje pjesme i komentaru.
Sunčan pozdrav ti šaljem! ☺
Katica
Jako lijepo i originalno!
Još jedno od tvojih putovanja u prošlost kroz vanvremenost.
Čestitke,
Ivan
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Katica Badovinac
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!