Usne ċe nasmejati tugu,
u zagrljaju, ċuteċi,
ne bih nikuda,
ne bih kišu cedila iz pogleda,
ne moram ništa,
i zato te volim.
Želim Vam puno ovakovih trenutaka.
Čast mi je virtualno poznavati pjesnikinju Slobodanku Bobu Grljušić koja piše vrhunske misaone minijature. A sad mi je drago da i Vaše čitam, jer ste jaki, jaki, jaki.
Mirko, valy, nikita... veliko hvala!
Lep pozdrav, Tatjana M.
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Tatjana M.
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!