Ne hodaj, kćeri, iza mene
(moje stope nisu puti tvoji).
Ne beri svanuća s očevih stabala
(u njima se nećeš nasititi ljudskosti).
Ne hodaj, kćeri, pokraj mene
(tisuću puteva ja u jedan spajam).
Ne pitaj me kojim jutrom poći
(moja su jutra smrću oglođana).
Hodaj, kćeri, ispred mene
(od smrti mi otmi lice).
Budi moja,
budi majka
koja do mog
groba
spava.
S
p
a
v
a.
Najljepša pjesma ikad napisana.
Nikita dobro jutro
LEPA, PRELEPA!
A bi hodila... s pesmijo...
Lep srečen dan ti želim Nikita,
pozdrav,Irena
Lean, hvala ti od srca na najljepšem komentaru.
Poslano:
09. 09. 2018 ob 09:35
Spremenjeno:
09. 09. 2018 ob 10:11
Dobro jutro, Irena. Hvala ti na pažnji. S ovom pjesmom se hoda, da. Ugodan vikend!
Kot naricanka (žalostna jokajoča obredna pesem), ki ji posebno temačnost posoja smrt - pa tudi za življenja (če bi se tako obrnilo), bi bila ganljiv materinski nagovor ... čestitke,
Ana
Ano, hvala! Majčino hvala!
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: nikita
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!