Koja moćna kombinacija- suludi dan i savršeni stihovi! Osmijeh mi ne silazi s lica i dugo nakon ponovljenog čitanja.

Pozdrav, uz "dašak" ravničarske košave.  Valerija

Leanu, majstorska poezija, to nije igra vjetra bez zvuka, igra je svim glasovima stvorena slika. U njoj svako lice može bit igrač i gledatelj.

Svaka čast prijatelju na moćnoj poeziji. 

Pozdrav Leanu.

Savršen suludi dan! Naklon!!!

Sada jos i ovo!!! Uvijek ponovno poetskim uratkom nadilazis moje znanje o tvojim pjesnickim mogucnostima. Plodno je (vjerojatno ce se netko sloziti sa mnom) sto si ovdje. I da ne zaboravim - prije nego podjem u drugo citanje -  hvala ti, Lean, sto si ovdje.

Leane, čitam i sve ne vjerujem koliko je pjesma dobra. Da dobra, vrhunska. Spoj nespojivog uspio si bez problema vrsno poetski uobličiti. 

L☺p,
Katica

...možda bi Bonaca bila rješenje...dobra! ...pozdrav

Košmar … zaustavljen u trajanju … pomno odabran igrokaz za publiku žednu slika.. potop realizma u kriku oslobođenja... 

eto tako 

volim tu neobičnosti i snagu 

pozdrav

Ljubi

Ovo je razlog zašto sam pušač. Prva jutarnja, pa još psihotična, pa još nudistička, e, da, jugo i bura u jednoj točki opstojanja...

Šalu na stranu. Light motiv pjesme jeste motiv juga koje se igra suncem i bure koja se toj igri priključuje (kontriraš svijest nerazbuđenom realitetu). Spolovilo, vodeno i snježno, simbol je intime koja isparava u masovnosti života ("ljudi sipe gusto na tlo"). I onda prividni smiraj-jugo i bura u nebeskoj restrikciji Woodya Allena. 

Vrt ipak ostade prazan, čovjeku ipak treba stimulans, mi smo ipak slabi (mnogi to neće priznati jer im je slabost vrla).

Grand finale: prva jutarnja cigara oštrilo je naših psihosenzora.

Ne, Lean, ovo nije suluda pjesma i ovo nisu stihovi suluđa. Onaj extra gejzir tvog jedinstvenog talenta eruptirao je u ovoj poemi i mozaike dana posložio na psihopodsvjesnoj razini. To je tako jasno i očito. Nevjerojatan si u svojoj alegoriji, u svojim metaforama, sam od sebe. Ovo bi trebala biti podcrtanka jer je jedinstveni primjer psihointropoezije (jedinstvena vrsta, rijetko pisana, rijetko čitana, osobno, jako je cijenim jer se ponekad u njoj matričim).

Lean, izvanizvanredno. I odoh zapaliti svoju cigaru.

Hvala vam od srca drage moje poete na čitanju i odabiru pjesme, a pogotovo na ovako kaotičnoduhovitim komentarima.

Nikita trebala bi pisati osvrte i recenzije, tvoji komentari su vrh vrhova.

Pozdrav Lean.