Ko umorni kompozitor
prstima mokrim od kiše,
na zelenom klaviru od lišća,
jesen komponuje jesenje sonate.
Prepliću se njeni prsti
kao kosa kroz koju prolazi češalj,
skidajući sa grana žute
i bakarne dirke klavira.
Ostaje i po koja zelena
na jednoj grani drveta.
Nebo je sivo, puno kapljica
koje kvase put kojim koračam.
Gazim žute i bakarne dirke.
Zelena boja voli se sa žutom.
Drveće se u daljini spaja
donosi jesenju tugu...
Koračam,
dok jesen,
neumorni kompozitor,
prstima mokrim od kiše
na zelenom klaviru od lišća,
svira sve tiše i tiše...
Ovo je baš lijepa, nježna i sjetna poezija. Malo drugačije od onoga što si do sada objavila, ali mi se jako sviđa.
Izuzetno lijepe i ugođajne ''note'' slikovito ocrtavaju jesenske prizore.... i više od toga.
LP!
Katica
Neutrudni, ciklični maestro … "Zelena boja voli se sa žutom …"
Uživaj v sonati zelenega klavirja, ki bo dobival vedno več barv.
Pozdrav "filia"
Tačno Lean, napisana davno :), ali je volim
Hvala Katice od srca
Hvala filija mnogo
Meni lijepo što dajete iz srca.
Svako dobro.
na ivicama ljeta jesen gudi …. boje se stapaju sa glazbom koja smiruje...
zagrljaj draga
Ljubi
Hvala salke. Srdaćan pozdrav
Draga Ljubice, hvala. Veliki zagrljaj
Zanimiva glasba listja: prav lahko jo slišimo, ko hodimo po barvah jeseni ... čestitke k pesmi,
Ana
Čestitam ti Vladanka.
Lp, salke
Čestitam!
Lp, Milen
Hvala Ana od srca
Hvala salke mnogo
Hvala Milen mnogo
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: vladankacvetkovic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!