Izlazim svakodnevno iz sobe
svojih zamrlih nedoumica
među ljude, ptice i presahle fontane.
Ljeto je.
Duše su u bijelom.
Čak je i časna
podigla jedan rukav do lakta
koji se bjelasa u sjeni.
Koračam do tržnice obilja
i miomirisnih oblaka
gdje trgovkinje svoju nadu
besprijekorno važu
i prodaju u zgužvanim vrećicama
natpisa: "Dođite mi opet!"
Ja već četvrt stoljeća
zaobilazim jedan grob
i jedan dan s kojim znam
da dolazi vrijeme odlaska.
Časna će na sva klecala
položiti kamene jastučiće.
Moja smrt neće biti neugodna.
Branka, respekt! Našla sam srodnu dušu kada su stihovi u pitanju....
Lp Vesna
Hvala, draga Vesna! Da, i ja sebe pronalazim u tvojoj poeziji. Divne su to spone!
Pozdrav!
Branka
Divna pesma!
Niki, predivni stihovi ispisani tvojim originalnim poetskim izričajem. Kažu treba se nadati, a što kad se čovjek više ne nada? I ta Smrt je tako nešto prirodno u tvojim stihovima da pomislim kako je ugodna.
Veliki pozdrav ti leti!
Katica
Keti moja, ovo je divan komentar koji mi veoma puno znači jer shvaćaš moju bit, a za pjesnika od toga nema većeg. Hvala ti i pozdrav ti iz Šibenika!
Branka
Branka, najmoćnije, mudrost i velika sreća je primiti smrt kao dio života.
Pozdrav frende.
Saša
Ovo je pjesma koju si ti napisala umjesto mene, pjesma koja živi u meni samo nikako da izađe, pjesma ljepote i osjećaja.
Salke:
U početku bijaše Smrt.
I Smrt bijaše u nama.
Mi rekosmo: 'Dobro je!"
I bi Smrt.
Slanija od Života.
Lean, tvoj komentar ljepši je iti jedog stiha pjesme. Hvala.
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: nikita
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!