Gradim i rušim zidove kula
daleko od viđenja na ležaju
gdje smo nekada ispijali
čaše slatkog nektara
pijani od snoviđenja.
S vremenom se izrodilo više
hirovitih Manona
čiji hramovi zaklanjaju
i posljednju zraku sunca,
a horizontom se šire
stabla džinovskih otrovnih gljiva
gušeći azurnost praskozorja
i remeteći trenutke providnosti.
Odnosim sve svoje križeve
u krematorij zaborava
oblažući ih hladnim kockama
snježnobijelog mramora;
čista i pročišćena vraćam se
u sunčanu svjetlost djetinjstva
oslobodivši se svih spona.
Divna pjesma oslobođenja! Duboko me se dojmila, draga Katice!
lp Vesna
Jeste, predivna je i to je onda sloboda iz koje raste sunce.
Lijep pozdrav Katica,
salke
Uvijek odlična, uvijek originalna i oslobođena svih spona. Samo jako Kate.
Dragi moj pjesnički Trio, veliko hvala na čitanjima i komentiranjima.... znače mi puno.
3 lijepa pozdrava i veselu večer vam želim!
Katica ☺☺☺
Djetinjstvo u svojoj biti jeste restriktivno, ali iz tvojih stihova izlazi tako oslobađajuće i svjetlodajno. Bih li opet bila dijete? Definitivno ne. Bih li reanimirala pojedini dan iz doba vjerovanja? Bih.
Plješćem za ovaj uradak!
Branka
Branka, hvala ti na pažnji, čitanju i komentaru. Podsjetila si me s osvrtom na jedan odličan film u kojem se Brad Pitt rodi kao starac, a umre kao dijete - obrnuti proces. Pa, mislim da na isto dođe.... čovjek s godinama postaje dijete iznova i sve više se vraća u prošlost.
Lijep pozdrav i lijepa noć!
Katica
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Katica Badovinac
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!