Stoji mi život

pred vratima

na kojima piše

tvoje ime.

Vlakovi prolaze.

Mašem strojovođama

sa smješkom,

čekajući novi odlazak lasta.

Što li ćeš reći

na uveli stručak

proljetnih tratinčica u mojoj ruci

kad otvoriš vrata?

Hoćeš li

šutnjom obgrliti ruke

promrzle prosinačkom maglom,

što injem je rasula božićni odsjaj

ili uzdahom prostrujiti

pognute glave

skrivajući podsmijeh?

Stoji mi život

pred tvojim vratima.

Uporno čekam da mi svane,

bez pomisli

da možda

izlaziš na sporedna vrata.

Darko Foder