Na valu ove duše
sluša te ritam u otkucaju,
čekaju promrzle ptice:
šaku sunca i milinu susreta.
Na kraju, puno je nemira
i puno pomirenja,
na kraju ovog dana i strepnja je otkačena...
Dok usidreno srce preskače,
kao ptica tanku žicu,
kao sunce tužnu senku,
kao val moju dušu.
Kao duša u večnom tragu
zapisa,
na mom dlanu...
Crvena.
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Tatjana M.
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!