Skupljam reči u ruci.
Milujem i slažem.
Tranvaj klizi
brzinom dosade.
U ruci, fotografija.
Ona čuva trenutak u srebru.
Čuva život i smrt.
Mi nestajemo.
Slika je nepromenjena.
Dan je bio siv.
Boje Evrope.
Razaranje.
Fasade osute
kao da imaju boginje.
Ulice pod pokrivačem krhotina.
Krater od bombe
zjapi širinom ulice.
Rolna toaletnog papira
vijori kao bela zastava.
Pahulje pepela prže usta.
Meci razgovaraju.
Dani su šepali.
Smrt putuje svetom
noseći duše na
pokretnoj traci večnosti.
Smrt putuje svetom
noseći duše
na pokretnoj traci večnosti
Ovo je jedna od tvojih najboljih i najiskrenijih pjesama što si objavila na portalu.
Svaki narod ima svoju smrt koja putuje. Samo neke smrti putuju svijetom, a neke nikada neće otići dalje od svoga dvorišta. Pozdrav Vladanka.
Hvala Lean i tačno je neke nikad ne odu dalje . Pozdrav
Prekrasno Vladanka, uživam te čitati i odvje,
Veliki pozdrav draga prijateljice.
Vesna
Hvala draga Vesna. Zagrljaj
Moćna poezija osjećanja bolnih dubokim izričajem i metaforama zanimljivim.
Čestitam ti Vladanka.
Lep pozdrav, salke
Hvala od srca salke. Srdaćan pozdrav
Tudi mene se je pesem dotaknila,
morda bi le zamenjala (ali izpustila) eno od b. z. (u ruci):
Skupljam reči u ruci.
Milujem i slažem.
Tranvaj klizi
brzinom dosade.
U ruci, fotografija.
...
Kaj meniš?
Lp, Ana
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: vladankacvetkovic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!