kroz stari prozor bacam pogled
što vidjeh prvo to bi drvo
samo i tužno ko u priči nekoj
stoji to drvo na zemlji mekoj
to staro drvo osjećaj mi budi
osjećaj što spava kod nesrećnih ljudi
i meni i njemu sad nešto treba
meni od tebe a njemu sa neba
nama treba ljubavi sjaj
brez njega svi smo običan panj
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: huk
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!