Vrlo zanimljiva tema života, smrti, tragedija uzimanja, nedostatak davanja u nekim vremenima. Sviđa mi se sve, al ovaj zaključak je fantastičan. Kompozicija dinamična, kao valovi misli.

Arbeit macht frei.

Sada se kopaju jame
u zemlji
raznih veličina i oblika

jer za mrtve u zraku više nema mjesta.

Dugo su stajali
gologlavi u mećavi - svatko u svojim mislima
                                     svatko u svojoj vječnosti
slobodni.

Zvijezde noćas
poput krijesa blistaju
                          za tebe Jakobe
                               za tebe Rahela

blistaju za Poljsku, blistaju za Njemačku.

Čestitam frende i pozdrav u Rijeku

Čestitke, Lean, za ovu fantastičnu pjesmu!!!

lpm

Lean -----------> ♡

lp M

Fantastična!!! Pozdrav

Kada čovjek ispije krčag ovakve poezije, ne može ostati priseban.

Vučem ti paralelu sa Celanovom Fugom smrti koju je ispisao 1947., u dobi od 27 godina. Poeziju su mu opisivali kao riječ koja ponire, nestaje i iščezava u umuknuću. Od svega, ali od svega, među najtežim to je najteže. Rat mu nije oduzeo život. Oduzeo mu je mogućnost dodira s ljudskošću. Život si je oduzeo sam.

Da su vam se kojim slučajem životi i poezije dotakli u nekom zagrljaju vremena, vjerojatno bi se ubio u epizodi psihoze natopljenoj tvojim stihovima, mjesto spasonosnim vodama Seine. Neka mi nitko ne zamjeri ove riječi, jer sam Celan je rekao: “Ne postoji ništa na svijetu zbog čega bi se pjesnik odrekao pisanja, čak ni u slučaju da je Židov, a jezik na kojem nastaju njegove pjesme njemački jezik.”

Zemlja se u tim danima groteskno cerila nebu i slala mu svu svoju smrt. Apsolutno svu. Nebo je umrlo. Nebo. Kao i u svakom jebenom ratu.

Lean, tvoju Arbeit macht frei svrstavam, iza Fuge smrti (koja je životno iskustvena), u nisku pjesama koje zatiru zaborav o patnji. Djeteta, žene, muškarca. I upravo zbog vremenskog odmaka od samog događaja kojeg orječuje, ona pripada baštini svijeta.

Tvoja nadarenost je neprikosnovena i nedomisliva. Što tek ovi stihovi zrcale o tebi… Ono što bi svatko od nas u sebi trebao izroditi: uvijek, neupitno, bezuvjetno i nepokolebljivo - ČOVJEKA.

A ja, nakon svega ovog, ja ne bih bila normalna da ostanem prisebna.

Hvala svima na čitanju i komentarima i što ste izabrali pjesmu.

Posebno zahvaljujem Nikiti na njezinom vrhunaravnom osvrtu na pjesmu. Ovo je najbolja recenzija što čovjek može da dobije.

             Pozdrav Lean.

snažne slike udaraju o tjeme razuma... gori spoznaja... pitanja vrište tišinom smoga na usnama umornog osvetnika...

pozdrav novom svitanju i tebi pjesniče

Ljubi

Ufff.. ono kad te pjesma udari.

bravooo

Hvala Ljubice na čitanju, a pogotovo na ovako lijepom i poetsko obojenom komentaru.

Branka drago mi je da ti se pjesma svidjela, nema većeg komplimenta pjesniku nego kada pjesma " udari " čitaoca, a pogotovo drugog pjesnika.

Pozdravlja vas Lean.

Leaaaan!!!! Predobra pjesmaaaa, jednostavno me je oborila s nogu svojom jačinom.

Vesna

''A ja, nakon svega ovog, ja ne bih bila normalna da ostanem prisebna.''

lepa izjava, jaz bi samo malo obrnil: Kdor lahko napiše tako pesem, v stanju pisanja ne more biti priseben --- prav zato, ker je (nad)normalen.

Trolejbus, svaka cast na osvrtu. Pozdrav!

Vesna puno hvala na čitanju i komentaru puno mi znače tvoji osvrti.

Trolejbus ovo je možda najbolji komentar pored Nikitinog koji sam dobio. Hvala ti.

Lean dobro jutro

Lepo si napisal. Res je. Bog mora biti po človeški podobi,

tako si ga lahko ljudje lažje predstavljamo. Pa tudi močnejši,

brez konkurence. Še kazni so človeške. In na strani močnejših,

po takšni podobi je ta glavni.

Lepo si zadel in v resnici je tako. Temu nihče ne ugovarja,

ker že spontano so naše misli takšne.

Pišem, ker je odlična pesem, čestitke.

Lep pozdrav, Irena

Lepo Nikita, lepo Lean.

kakšno sem pa že kdaj napisal nepriseben.
pa sploh nisem hipergrafik.

Hvala Irena na odličnom komentaru, puno znači od nekoga čije pjesme jako cijenim. Lean.

Pesem (z vsemi pomisleki in razlagami v oklepaju ter skokovitostmi v zapisu), ki od nas zahteva, da uvidimo - vse majhne in žalostne usode, ki jih doživljajo izbrisani, izločeni ali kako drugače neustrezni za kapital in družbo, in kar je najbolj žalostno, v 21. stoletju. Ponavljanje genocida in zgodovine je ubijalsko, tudi za žive in oddaljene ... več pa je že imenitno ujela v svojem komentarju Nikita,

čestitke,

Ana

Nikad iskrenije nisam čestitala na podcrtanki, do tebi za ovaj nezaborav od riječi.

Čestitam ti Lean za podrcrtanu poeziju, moćnu tvoju.

Pozdrav frende u Rijeku.

Ana hvala na Podčrtanki i što uvijek nađeš vremena za čitanje.

Branka i Saša hvala na čestitkama i samo pišite jer volim da vas čitam.