
Pogledaj:
suton je nož u Sunce zariven,
svitanje tek zaceljena rana.
Od dana do dana tako.
Bez krvi nema neba,
svetog što se ne sme:
Pesme?
Ni pesme.
Iz ciklusa „Gavran nosi moju pidžamu”
Nije li pjesma ultimativna svetinja u kojoj snijeg može biti samo snijeg, bijel i nevin od crnila zemlje (ili neba), ili smo i to izgubili hromi u vlastitim mislima kojima mislimo da smo vrhunski, a u biti upravo smo ta zemlja (ne i nebo)?
Mora biti. Inače puno toga ostalo bi nezacijeljeno. I nezacjeljivo.
Imate oko i riječ za trenutak u trenutku.
Komentiranje je zaprto!
![]()
Napisal/a: Vladimir Vuković
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!