lijes od dva sunca
moji prijatelji su mrtvi
živih se ne sjećam
znam samo jednu ljubav
što lebdi ponad moga čela
i jedan dan
koji još nije zanijet
iza Božjeg uha
marìjan u opravi od zime
zatire svoje stope ovim svijetom
počinje rat
taj peti dan
i moja prva živa smrt
prije nje ana
u najmanjem lijesu
od dva sunca
i krvave četrvtine
srca moje majke
živih se ne sjećam
svakodnevno pobrojim
sve svoje grobove
i nečujna zrijém u ljubav
što lebdi ponad moga čela
Rastuži me pjesma. Briljantno si napisala.
Pozdrav frende.
Ovo je toliko izvrsno koliko i bolno, kao da je čovjek došao na izvor tame i nakraju se utopio u njemu. Vrhunaravno !!!
Moćni, Vrhunaravni, hvala!
Pesem, ki podaljšuje življenje mrtvih skozi spominjanje (še) živih, lahko bi ji rekli tudi protivojna pesem ... čestitke,
Ana
Čestitam ti frende na podcrtanoj moćnoj poeziji.
Pozdrav Nikito!
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: nikita
- 23. 08. 2018 ob 05:28
- Prebrano 605 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 389.65
- Število ocen: 15