samo Ti
nikada nisi rekao tko si
našla sam Te spletenog
o ruke crne johe
mišljah da si gladno ptiče,
maleno sunce jutrom ostavljeno
plakala sam
i Ti si plakao
skrila sam Te u desni rukav
drhtavog od mraza
u lijevi sakrih jednu zvijezdu
i komadić neba s kojega će sjati
sakrih je za Tebe, da Ti dom bude
kada se moje ruke umore
od vreména koja Tebi stvarah
sada znam tko si
(Onaj koji raniti neće)
sada znam gdje si
(u ožiljku neba
kojeg sebi
nanesosmo raspećem)
Najljepša pjesma. Tako se trebala zvati. Predivno nešto.
Poslano:
14. 08. 2018 ob 23:23
Spremenjeno:
16. 08. 2018 ob 20:55
Hvala, Lean. Ti si jedna dobra duša.
Pesem, ki je večplastna: lahko govori o medsebojnem sprejemanju, skrbi za nebogljeno bitje ali pa o prodiranju v lastni notranji svet, kjer so glasovi, ki jih nikoli ne bi slišali, če se ne bi spustili globoko vase ... čestitke,
Ana
Poslano:
22. 08. 2018 ob 09:02
Spremenjeno:
22. 08. 2018 ob 09:02
Pjesma koja budi ljudskost i toplinu blizine. Čestitam ti prijateljica na podcrtanoj poeziji.
Veliki pozdrav
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: nikita
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!