PIETRI FON TILLEN
draga Pietra
mogla bih ti o tome
kako porod i silovanje nisu isto
ali ionako sam samo ja uvijek jedini krivac
pričala je
ja sam ničija žena
i ničija ljubavnica
vlastiti zatvorenik
i svoja tamnica
visim u zraku
i drži me još samo nevidljiva peteljka
stare bodljikave šljive
davno osušenih korijena
pričala je
meni se nije ukazao Bog
ni počastio me svojom ljubavi
a oni za koje bogovi nisu otvorili svoja srca
gubitke moraju nositi šutke
žena sam koja sve može
od prošlog stoljeća ne plačem
ja samo ponekad vrištim
uz televizor navijen najglasnije
po moju tek rođenu djevojčicu
došao je strani muškarac
jer je njezin otac negdje od sreće ispijao vino
a za rastave ju je htio čenđati za kuću
pričala je
samo povremeno
otme se iz duše stih
napiše sam sebe
pa lakše dalje bauljam sama
i
svladavam dane onako kako mogu
živim kako moram
volim onako kako jedino znam
rekla je
Pietrica... Dobra Pietrica... I njena svavremenska bol. Nadam se da nalazi svoj mir. Negdje. Nekako.
Nikita... možda jednom... ako...jer u ljubavi, u ljubavi je samo lijek.
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: saraivor
- 11. 08. 2018 ob 11:48
- Prebrano 828 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 185.74