Naravno da te volim
samo ne pitaj do kada
dok ova nježnost
u nama kraljuje
dok vlada
ne pitaj što nas čeka
u zvijezdama dalekim
dok ti dlanove cjelivam
usnama punim srca
pa drhtimo bliski
kao da znamo
kako se to život gubi
poput eha
nikad do kraja
napuštenog svijeta
kao sveta jeka
naravno da te ljubim
i ljubit ću te
i kad si snena
nesvjesna ženskog bića
što iskri iz kože
kao igra svitaca
gdje u noći se množe
a danju sanjaju
vlastito svjetlo
kao da je božje
naravno da te volim
i da sam samo tvoj
pa ako jednom i zalutam
pod tamno nebo
ti me otmi
očima svojim
otmi me ljubavi
od sjećanja.

Duško Babić