TRI U JEDAN S DODATKOM STRMOGLAVLJENIH GENA
Trzne te
sjenka drveta
Zadrhtiš (je li spontano)
zaronjen u prošlost zvijezda
odakle zvučni te zasipa sklad –
osmišljavanje svijeta s čoporom
s lavežom, s blijeskom noža
s glasom roga, s trepetom
gena lovačkog, nad vulkan
otisnutog srca
Ponese te strast
pradjedovska, način
i osmijeh opstanka
Sjenka drveta trzne te
Kreneš, zaurlaš prapovijesno
niz planine, niz grebene
Pršti duša orlova. Zašto
li se u trenu sjetiš Biblije
na petoj polici i odmah
uz nju nekih papira
o zaštiti životinja sad kad ti
u vatri duše rominja
krv životinjska i miriše
kao jutarnja rosa
kad te slobodom Zaslijepljenog
homosapiensa gleda grč
nemoć i molba iz oka košute
dok te dnevna doza Empatije
doziva vremenskim spiralama
glasima prapovijesnim
paralelama Osviještenog
vrletima Savjesnog
groznicom i tremolom pobjede
s lovačkim
ubojitim trubljama
kroz eone
Osmišljanje svijeta kroz dozu novodobnih osjećaja. Moćna misaona poezija koju je jako vrijedno čitati i čitati. U svakom čitanju može se otkriti nešto novo, neki biser.
Pozdravljam te prijatelju.
Saša, dobro je pročitati tvoje komentare. Hvala ti, prijatelju.
Srdačan pozdrav
Ova mi je stvarno jedna od dražih tvojih, u njoj je objašnjena sva bit ljudske psihe. Zašto li se u trenu sjetiš Biblije- izvrsno. Veliko bravo Mirko.
Hvala, Lean.
Živio!
Notranji boj med prabitjo in sodobno nadgrajenim človekom, zelo učinkovito, čestitke,
Ana
HVALA, Ana !
Srdačan pozdrav:)
Čestitam ti Mirko na podcrtanoj poeziji!
Lijep pozdrav prijatelju!
Svaka čast Mirko!
lp,
Ivan
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: mirkopopovic
- 31. 07. 2018 ob 22:32
- Prebrano 585 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 322.3
- Število ocen: 16