Skamenih vrata.
I prozore sledih.
Smirih svoje vjeđe od zlata.
Rasanjana
pred bolom svanuh,
ko žar pokošen
sred umorena sata.
U zjene ga pustih.
U možđane da teče.
Krv zlatorijeka
iz grla, iz glasa.
Ja sam rana
boga sunca
kojeg smrt
u smrti kvasa.
Ja sam rana
boga sunca
kojeg smrt
u smrti kvasa
Kao šta bi Salke rekao: Moćno!
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: nikita
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!