OBZIDANA LIPA
U njenoj krošnji cijeli je svemir;
skrivena u dvoru med zidovima
kao da je osuđena na vječni mir
njene grane samo samoća slama.
Ovog je lipnja opet zablistala;
čitava je posuta zlatnim prahom
cvijet do cvijeta, u nju gradina stala
tko prođe putom osjeti je dahom.
Čim zamiriši, zapleše pčela roj
i nebo je miluje obzidanu;
svitanjem ori cvrkut i ptičji poj.
Pružila svoje ruke prema oknu
moleći: dajte mi sunca, ne sjene;
godine prolaze - samotna vene.
O, kako si me s tem sonetom zazibala v nostalgijo, nekam daleč do kamnite mize pod obršo stare lipe ... Čudovito, Katica! :-)
Lep dan ti želim,
Sašo
Da zazibala nostalgiju... lijepo si to rekao, Sašo... i drag mi je tvoj doživljaj soneta.
Hvala ti.
I ugodan ostatak dana ti želim, ali ne ovakvog kišovitog i grmljavinskog kao danas kod nas!
Katica ☺
Všeč mi je pesem ,zelo lepa.
Daniela, raduje me da ti se moj sonet svidio. Hvala ti na čitanju i lijepom komentaru.
Lijep pozdrav i ugodnu večer ti želim! :)
Katica
Izvrstan sonet!
LPI
Hvala, Ivane. I moja lipa je dobila svoj sonet, ove godine su je potkresali pa ne dodiruje prozore na dvorišnoj strani zgrade.
Lp1
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Katica Badovinac
- 30. 06. 2018 ob 14:00
- Prebrano 2066 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 270.42
- Število ocen: 11