Solsticij
Uzdiglo se najviše,
a nismo mu
najmanji
jer upire oči
u sve naše
koje još
nije uhodano,
a moralo bi
na svjetlo izići.
Kad proviri
snovima
u dlan,
srcem
u suzama,
želja postat će
stvarnost.
Samo ne znam
hoće li stvarnost
postati želja
u ovom svijetu
slika iluzija,
teških poput kamena.
Koraci utegnuti
tijelom
u pijesku do grla,
jedino oči
mogu pisati riječima
koje srce pokazuje
ne dodirujući rukama
mirise.
Kapi s jezika
slijevaju se
k nebu.
Kiše još ne padaju.
Ovo kiše nisu.
Doživjeh ovo kao neku vrstu iskoraka. Teci niz vodu koja krijepi i onda kada pitaš, dvoumiš, ne vjeruješ. Kao što znaš, protjecati se mora. Ovdje se sjetih jednog od najvećih u 20-om stoljeću: "Imajte milosti za ove vode u meni koje umiru od žeđi".
lpm
Mirko, lijepo kažeš svojom dubinom zapažanja. Hvala ti od srca!
Lijep pozdrav prijatelju!
Odlično Salke odlično. Sviđa mi se kako si stanje svijesti opisao kroz suncostaj, sve njegove promjene. Duboka i jaka kompozicija. Pozdrav leti u Golik.
Hvala ti frende od srca! I tebi jedan pozdrav leti u Rijeku!
Vozdra frende!
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: salke
- 28. 06. 2018 ob 10:11
- Prebrano 570 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 284.96
- Število ocen: 13