CRTAJUĆI TAMNOPUTU
Dok me u oči gledala tamnoputa
kao da je vrh nekog nerva
oštrio olovku i pitao: Kako ne pitati
koliko godi moja šetnja
otisnuta niz volumen i toplinu
njena vrata
Dvije noći u vrtu
mirovali su maslačci, dva dana
savijao sam svoju sjenu
bojama otkrivajući tajnu njene duše
O nečujan dodir zrake sunca
sa bijelim sobnim zidom
vješao pa skidao sliku tamnopute
u daljini
Prepuštao je jutru da u lice mu
ubrizga tajnu njeno tijelo
Dok sam u oči gledao tamnoputu
mirisao je bosiok i blagost je vjetra
ulazila u sobu, iz vrtova je
neki nerv oštrio olovku
da bonacu njene kože raspiri
da kist volumenom obrazā
oblikuje put
Mirko poezija ti je stvarno melem za dušu. Drago mi je što sam na istim portalima sa ovakvim pjesnikom. Pozdrav veliki.
Mirko, tvoja poezija liječi svojom milinom izričaja.
Veliki pozdrav tebi!
Hvala, lean, salke.
Veliki pozdrav, dragi prijatelji !
Ni dovolj hrepeneti, naslikati, izšiliti in pri-videti resnično podobo - in to, vse bolj se mi zdi, mogoče zmorejo samo besede ... čestitke,
Ana
Draga Ana, hvala za čitanje, komentar i vrednovanje moga uratka.
SRDAČAN POZDRAV:)
Mirko, čestitam ti na poeziji koja zaslužuje svu pažnju!
Lp, salke
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: mirkopopovic
- 27. 06. 2018 ob 14:21
- Prebrano 661 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 255.66