Muzika je
i samo muzika
ta ultimativna
umjetnost
gdje glazbala
zapomažu Boga
tražeć od svirača
da umijećem svojim
dušu im pronađu
u drvu
metalu i žici
ukotvljenu
što bi
da zatitra
strunama i glasnicama
da zbriše
ravnodušje i grizodušje
s lica
u bilo kakvom taktu
i bez mjere
bez intermezza
nekad protiv svih
kanona
i učmalosti naše

riječi su tek
vrane i strašila
na nepreglednom
polju žita
sidra otkinuta
od lađa
uspavanih samoćom
na hrptu
zaboravljenog mora
odjeci
iskidane tišine
što bi mogla
da nas zagluši
kad odnekud
ne bi krenula muzika
pa makar iz
srca tvoga
potonuloga.

Duško Babić