duboke misli učile su lekciju opstanka
izbačene na površinu
sasvim slične ispuštanju (mi) duše
mada nikada nisu bile tamo;
nikada nije pravo vreme
za vlas koja pada
na zdrave usne
za smrt i rađanje
za bose noge
četkice
iz sazvežđa borovnica
na beloj plahti ukradenog vremena
nikada nije pravo vreme
za takvu sliku
za vetar na vratu
mada;
sve rastapam u milisekudi znakova pitanja
sem ljubavi drveta i mahovine
ukusa borovnice na simetrali usana;
nikada nije pravo vreme
za vreme
za legende paralela
dok sam apsorbovala prvi vazduh
žurka je ostavljala note u zidu i kažu bilo je srče do kolena i vina
mašta me pušta da ponekad odškrinem vrata te sobe
ali uvek uhvatim melodiju na obrazu
i kažem hvala kreativnom pijanstvu slavlja;
prekrajali su me kartografi al slabe su im olovke, stari
Zelo simpatična pesem o nepravih časih, o prvem vdihu in o priklicu izvora ... še posebej zanimiv se mi zdi zaključek pesmi, čestitke,
Ana
Hvala Ana.
L p
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Jelena Stojkovic Miric
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!