SJAJ
sve nam je išlo od ruke
dok rijeke su tekle nizbrdo
a ugašena u tebi moja luč
sad je slika sa stare božićne razglednice
pipam u mraku utrobe
sigurne luke nedostajanja
i dok oko mene škripi smijeh nagih kupača
raskalašenog ljeta
pogled mi puni
mrtva voda
što okovana međ' suncem i mrkim kamenom
mrmori
odnekuda divnu tugu zapjeva klapa
i prosu pijeskom i makijom žal za njezinim osmijehom
mirisima ispuni čula
izoštri sliku idile
dok djevojčica neka u dvorištu nekom
prstićem šara po prašini
čeznući za tatinim zagrljajem
Pesem se me je dotaknila, končala pa bi jo z verzom čeznući za tatinim zagrljajem (ostali dve kitici bi prihranila za kako drugo ali pa samostojno pesem). Kaj meniš?
Lp, Ana
Da, moglo bi... ovisi kako se iščitava pjesma... Jesam, maknula sam :)
(s)
Dovolj je svetloba in napev, da se vrnejo davne slike in povsem prekrijejo tiste resnične ... čestitke,
Ana
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: saraivor
- 09. 06. 2018 ob 12:46
- Prebrano 717 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 150.66