Svitanje raznosi tinjajući žar
raspirujući ga u užarene ognjeve
poput rojeva podivljalih krijesnica,
a vrele iskre mi spaljuju zjene.
Spuštenih vjeđa ulazim u plave vrtove
snivajući i dalje Monetove oblake
dok mi samoća plete zlatne okove.
Vojska titana na obzorju stražari
kao golemi kameni moai Rapa Nuija
skidajući zvijezde s nebesa
nalik vjetru što trga zlaćano lišće s drveća,
a svod posta crna beskrajna rupa svemira.
Moje Oči koje gledaju nebo
htjele bi iscjeljenje izgubljenog vida
povratak svanuća na proplanak
kojeg su davno napustile vile
i još jednom gledati let ždralova.
urednica
Poslano:
12. 06. 2018 ob 21:21
Spremenjeno:
12. 06. 2018 ob 21:22
Zanimiva povezava med Monetovimi slikami in skulpturami z Velikonočnih otokov v Novem svitanju, ki p. s. postavlja v naravno okolje v sozvočju z referenčnimi povezavami ... čestitke,
Ana
Draga Ana, zahvaljujem na podčrtanki i vrlo osebujnom komentaru.
Lijep pozdrav,
Katica ☺
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Katica Badovinac
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!