SVIRALA
zadnja rupa na svirali
rijetko se glasala
one prednje
uvijek bi za sunčanog dana
kad i duša pjeva
uljepšavale prirodu svojim zvucima
koji bi se razlijegali i
zaposjedali livade
obronke brdašaca
predvečernje mirise
otežale vlagom
razdraganim slušaocima
ti su zvuci
iskrili oči
kratili dah
blijeda lica žarili
i nemir u ruke uvlačili
zadnja rupa na svirali
pjevala je u sebi
godinama
sve tiše
a onda prestala
već umorna
upitala se
kako se ono
pjeva
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: saraivor
- 26. 05. 2018 ob 19:07
- Prebrano 407 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 122.6
- Število ocen: 3
