pregovor

London, nagubana prestolnica satanizma,

kjer zdaj živim med opečnatimi zidovi,

nudi mi več kot sem se lahko nadejal

od domačega provinciala.

 

Kako uboga je naša vas,

ki išče pomen v nepomembnem,

pogrešam sprehode po gozdu,

nabiranje gob in sajenje trave.

 

Tukaj sem priča zadnjega stanja človeštva,

ko bo zavladal nemir, preden

sestopi iz sveta vesoljnega potopa

Bog na našo okroglo Zemljo.

 

Morda se bo zahvalil za sodelovanje,

da je človeštvo njemu dalo

skupek raznolike umetnosti

neizmerljive v denarju.

(simon)

Katica Badovinac

Poslano:
26. 05. 2018 ob 11:42
Spremenjeno:
26. 05. 2018 ob 11:43

Privukao me početak pjesme:

"London, nagubana prestolnica satanizma,
kjer zdaj živim med opečnatimi zidovi,
nudi mi več kot sem se lahko nadejal
od domačega provinciala."

U nastavku stihova i sjajno opisan osjećaj homesickness -a koji sam proživjela kad nam nedostaju male stvari od koji se sastoji naš životni mozaik, a koje znače korijene, dom i slobodu.:

"pogrešam sprehode po gozdu,
nabiranje gob in sajenje trave."

Sviđa mi se ova odlična pjesma!

Lp. :)

Katica


 

Zastavica

(simon)

Poslano:
29. 05. 2018 ob 11:54

hvala, Katica!

Zastavica

Komentiranje je zaprto!

(simon)
Napisal/a: (simon)

Pesmi

  • 26. 05. 2018 ob 01:43
  • Prebrano 494 krat

Uredniško pregledano.

Ocenjevanje je zaključeno!

  • Število doseženih točk: 85.5
  • Število ocen: 3

Zastavica