Lutanje pogleda

u dubini duše posustajem

odredjen da lutam

u nomadskom plemenu

izgubljenih ljudi

narušavam glas puta

znam, ona što je volela

sada je dah mrtvog pepela

ležiš u nadi novih snova

gutaš prašinu obmane

pišem papirnata slova

tražim podršku ljubavne sveske

nepročitanih reči i pohvale

o zlatnom princu iz bajke

narušavam tudje korake

mreste mi se reči od vode

bisernu školjku nošiš oko vrata

pogled dopire daleko

kupam se nag u seni

staroga hrasta i jezera

naviknut da kapljicama vode

rasterujem komarce s kože

u trsci nepromišljenog lutanja

i ljubavnog čamca u okretu bola!

Srecko Aleksic

Komentiranje je zaprto!

Srecko Aleksic
Napisal/a: Srecko Aleksic

Pesmi

  • 22. 05. 2018 ob 20:54
  • Prebrano 423 krat

Uredniško pregledano.

Ocenjevanje je zaključeno!

  • Število doseženih točk: 166.5
  • Število ocen: 6

Zastavica