susreli su se sasvim običnog dana dok

obijali su prljave pragove vrata bližnjih

koja se nisu otvarala

umorni od posustale mladosti

i zakašnjele starosti

nogu krvavih od traženja

zaplesali su pod zvijezdama i

neuprljani dodirom ni ljudima

zatvorili su trenutak u staklenu kuglu

kad drugi su osvijetlili kuglu

i zamračili san

postiđeni

zatražili su oprost

i sada ih miluju prijateljske ruke

trnjem

nevidljivi u sivilu mozaika

ponekad u noć šalju nečujne uzdahe

koji nikad neće pjevati slikom

saraivor