NEGACIJA POGODBENOG NAČINA

(slovo o prognanicima iz Pakla, Raja i ostalih zemaljskih i nebeskih obitavališta)

 

 

mi

braća po besmislu

zagubljeni i zaboravljeni

u svim analima

hronikama i letopisima

starostavnim i novokomponovanim

hodamo eonima i epohama

neprestano i besciljno napred

 

nikada se ne osvrćemo

 

ne gledamo sebi preko ramena

niti sklapamo ikakve pogodbe

ne pravimo kompromise sa prošlim

ne kockamo se sa budućim

a sadašnjost nas preterano ne zanima

stupamo potpuno sami

kao neka avetinjska armija

bez predvodnika

i bez zaštitnika

 

za nama koji smo bili na strani aždahe

ne ide niko

mi nemamo sledbenike

i dobro je da ih nemamo

 

za nas nije bilo mesta u Nojevoj barci

te smo preživeli grcajući u sopstvenom ludilu

bez daha

bez straha

bez bola

u tome je bila i u tome jeste naša snaga

 

nismo nikad imali

niti sada imamo šta da izgubimo

sami smo sebe rodili

sami ćemo sebe i sahraniti

ležerno i nonšalantno

onda kada za to dođe vreme

 

do tada lutamo ekliptikom

povremeno zbunjujući naučnike i umetnike

remetimo san pravednicima

i vrlo namerno ometamo veze između Neba i Zemlje

sa promenljivim uspehom

ponekad ostavljajući za sobom

nešto slično otiscima srca sa nagorelim rubovima

na poleđini karata za tarot

ili po svodovima bivšeg Gugenhajmovog muzeja u Berlinu

izmišljajući priče o jednorogu

što su naprečac našle svoje mesto

u svim mitologijama koje iole drže do sebe

 

rastvaramo kišne kapi na deliće

onda kad zaključimo da je noć monotona

suviše spora

i da tvrdoglavo i uporno odbija da prođe

katkad od njenih otrgnutih komada

pravimo groteskna krilata stvorenja

pa ih mnogo kasnije sunce rastopi

kao nekadašnji crveni pečatni vosak

(onaj što se više poodavno ne koristi)

 

uvek stupamo samo napred

gordo i besomučno

kao da nam je to nekakva zapovest

kao da to tako treba

kao da to tako moramo

 

a ništa mi ne moramo

 

i nikad se ne osvrćemo

 

ne gledamo sebi preko ramena

niti sklapamo ikakve pogodbe

to nije naš način

mi i nemamo način da opravdamo svoje postojanje

 

mi smo samo horda otpadnika od Vremena

i od svih ostalih dimenzija

horda prognanih

ukletih

svim mogućim kletvama prokletih

 

i ko zna kad

i ko zna od koga

 

osuđenih na trajanje

Milen Šelmić

koni

Poslano:
08. 05. 2018 ob 09:38

... in to je pesem, ki jo berem kot umetniški presežek:))) čestitke pesniku!

s pozdravi, koni

Zastavica

Tatjana M.

Poslano:
08. 05. 2018 ob 18:19

Milene, ovo nije... ono što jeste, volim tvoj Um i te razlike u stvaranju.

Lep pozdrav, Tatjana.

Zastavica

Komentiranje je zaprto!

Milen Šelmić
Napisal/a: Milen Šelmić

Pesmi

  • 08. 05. 2018 ob 09:22
  • Prebrano 442 krat

Uredniško pregledano.

Ocenjevanje je zaključeno!

  • Število doseženih točk: 202.65
  • Število ocen: 9

Zastavica