U ćeliji bez prozora
okrunjenoj pljesnivim
napuklim zidovima
deset gladnih Roma
u carstvu podnih sjenci
sniva ljepotu života.
Slobodni kao ptice
na safirnom nebu
tumaraju ravnicama
odukaćenim suncem
između šarenih čergi
i dječjeg osmijeha.
Pod zakriljem violina
miris divlje prirode
slijeva se nosnicama
kroz minijaturu života
u zadnjem tračku
ljudske (ne)prolaznosti.
Na razmeđu sudbine
glad preuzima riječ
predajući palicu očaju,
ali deset veseljaka
i dalje se raduje životu
koji im je od Boga dan.
Vanserijska pesma! Bravo!
Lp, Milen
Hvala prijatelju Milen!
lp,
Ivan
To, kar zavidmo Romom: veselje do življenja, ne glede na okoliščine ... lepo ujeto v pesem, čestitke,
Ana
Hvala Ana na podčrtanki!
lp,
Ivan
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Ivan Gaćina
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!