reči ne znače ništa
dok filingranska kiša
ne opere blatnjave
ulice kuda sam krenuo
ometen u razgovoru
neprestalno sumnjam
gde sam to pošao?
u nigdinu reči i zvuka
samo što muzika
ozvanja prazninom
lestvicom tihog muka.
zagrli me čvrsto...-
dok ogledalo krije čoveka
sa druge stane kreveta
a da mi taj prizor više nesmeta
navikao sam na pogrešne ljubavi
u šeširu sa crnom mačkom.-
Bravo Srećko!
lp,
Ivan
Meni odlična !!!!
Veliki pozdrav Srećko .
Vesna
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Srecko Aleksic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!