Sanjam velikog crnog kita iz davnina.

Leži na leđima nedaleko od obale.

Čujem njegov jecaj i tihi zov u pomoć.

Zaplivam u beskrajno plavetnilo mora.

Tijelo mi treperi od uzbuđenja.

Rukom ga dotičem

i nježno milujem njegovu kožu i fosile.

Grlim ga i lice stišćem ka njemu.

Neopisivi osjećaji prostruju kroz moje tijelo

i suze teku same od sebe.

Kako sama, tako slabašna da spasim velikog kita?

Zovem u pomoć.

Čuje li me netko?

Odjednom kraj mene gomila ljudi i zajedno ga okrečemo.

Sva sretna, puna lijepih emocija

i sjećanja na davna vremena,

kada sam kao kit plovila slobodna morem

i zaranjala u neopisive dubine.

Tako, sada mogu dalje.

Amai