Je li grijeh lutanje ovo
niz drumove blatnjave duge
Je li grijeh sebe
drugačijeg voljeti
i stvarati novo u novom
bol u sreći
i grabiti radost
u poderanoj vreći
Zar grijeh je biti sam
a biti mlad
biti star i biti sam
u tišini ispod olovnog vremena
umornih tragača
Zar grijeh je biti svoj
u tami ispod otirača
Prašnjava tuga
ne vidi ne poznaje
ni sebe ni druga
tek svjetlost neka daleka
prene na tren
osmijeh što čeka
Je li grijeh 
lutanje ovo niz jutra
poderanih kaputa
pogužvanih nota
ovratnika što grebu
neku slučajnu ženu
Zar grijeh je voljeti
vlastite sanje
u noćima
kad vino utjehu daje
a jutro se smije
pognute glave
Ne neću plakati
ni smijati se neću
Ne mogu više
ni zlu kob te ljubavi kriti
jer volim se mržnjom
što bol ti donesoh
zabludo moja
Krv mi sad ledi
zbog samoće što slijedi
a mogli smo biti
zajedno sijedi
zar grijeh je voljet
vlastite sanje
Oprost ne tražim
znam ima me
sve manje i manje
u pogledu tvoje
iskrene laži

Ljubica Ribić