Jedno ću vas zamoliti,
uvaženi, veliki, slavni,
poznati i priznati pesnici.
Napišite neku malu, jednostavnu pesmu,
samo toliko da mogu da je razumem.
Ne želim, ne mogu i neću
da tumačim
„šta je pisac hteo da kaže“.
Pomerene reči
pomeraju značenja,
ali tim značenjima ne daju smisao.
Skidam vam kapu
i poštujem vaš lik i vaše delo.
Ali, nekako nemam želju da se mešam s vama.
Nismo mi, gospodo, ista klasa.
Vi ste viša, visoka, najviša klasa.
ili, kako je to moderno da se kaže,
prva, ekstra klasa.
A ja sam jedan od onih
koje nikada nećete moći da klasifikujete.
Ipak, napišite, ako hoćete,
tu malenu, jednostavnu pesmu,
da i ja, čovek bez klase, priznanja i slave,
(što sve vama, bez sumnje pripada)
mogu bar donekle da shvatim
u čemu je vaša veličina.
Da, da ... Odlično si to napisal, Poet Milen, tudi sam se večkrat zapletem v tovrstne misli.
Lepih pomladnih dni ti želim,
Sašo
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Milen Šelmić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!