Pred avenijom crne šume,

nedaleko krčme „Pijanih mornara“

susreo sam Danila Kiša

u staklenom pogledu tuđeg mrtvaca.

Na vanvremenom putovanju teturao se

recitirajući „Odoratus impedit cogitationem“

dok je u rukama stiskao buket svelog cvijeća

ubranog vjerojatno na groblju beznađa.

U naočalama od svevidnih prizmi

promatrao je zvijezde vaseljene

kako se klanjaju usputnim genijalcima

zakriljenim kobnom mjesečinom.

Tamnoj škrinji primicala se dama u crnom,

žalosnog pogleda u očima, a on je

u ponoćnom zvonu tek nevino izustio:

„Izvrsno obavljen posao Smrti“.

Nakon krivocrtnog pucnja pokraj katedrale

policajac pogođen karanfilnim metkom

prekrstio se pištoljem od duginih čipki

započevši slavnu eru teatra apsurda.

Na raštimanom klaviru uz čašu pelina

odsvirao sam posljednji „Oproštaj s majkom“

dok je novembarska jesen lila kisele kiše

ispred boemske kavane (ne)postojanja.

Ivan Gaćina