U pesmi toj, modrozelenoj,
sivoj i prolećnoj,
kišu ću dodati,
galeba njome pojiti,
Ona ne zna, Ona koja nije pevala.
U pesmi toj, gde je junak nebo
i parče obale neme,
stojimo zatečeni, ali znamo:
Oblak dok vene,
kiše su neme.
U toj pesmi što plače u meni,
sećam se tvog plača
i zagrljaja jeseni.
Dodaću sivu i prah od soli,
Ona nije pevala, nju ništa ne boli.
Poje bolečina <3
krasna
lp
pi
Hvala Irena!
Lep pozdrav, Tatjana.
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Tatjana M.
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!