ORMAR

danas baš nešto gledam

potpuno sam uklopljena u naš prostor

i ne znam kad sam to sasvim neprimjetno

postala dio namještaja

koji vještim slalomom uspješno zaobilaziš

 

kako i ne bi kad

tijelo moje stari je ormar

koji se teško otvara

 

dugo već

želim te nešto pitati

ali noge čvrsto ukopane

nikako da naprave  prvi korak

 

ne znam

da li da pokucam na tvoja vrata

dok prilazim na prstima

 

 

saraivor

Ana Porenta

urednica

Poslano:
17. 02. 2018 ob 17:57

Zelo zanimiva pesem - le konec (zadnja kitica) se mi ne zdi ravno ustrezen glede na prej tako dobro razvito vsebino (biti negiben, popredmeten v odnosu). Nimam pa ideje, kako bi to spremenila. Razmisli,  lp, Ana


Zastavica

saraivor

Poslano:
17. 02. 2018 ob 19:53

Ana Porenta - moje viđenje strukture pjesme: prve dvije su statične,  treća nagovještava pokret, događaj, a u četvrta pitanjem koje sadrži strah (prilazim na prstima), govori o totalnoj nemogućnosti komunikacije.

Nisam vjerojatno shvatila što je zapravo kontradiktorno...


(s)

Zastavica

Ana Porenta

urednica

Poslano:
18. 02. 2018 ob 09:02

V neskladju sta omrtvelost (biti omara) in približevanje po prstih - v pesmi nas ta koncept nepremičnosti zelo nagovori in potem težko sprejmemo, da se p. s. premika na nek zelo običajen način (morda, če bi se premikal kot se premika pohištvo ... bi nas bolj prepričal). To sem imela v mislih,

lp, Ana

Zastavica

Komentiranje je zaprto!

saraivor
Napisal/a: saraivor

Pesmi

  • 11. 02. 2018 ob 11:06
  • Prebrano 426 krat

Uredniško pregledano.

Ocenjevanje je zaključeno!

  • Število doseženih točk: 50.35
  • Število ocen: 7

Zastavica